8/15/2011

TAJNI JEZIK NAUKE - PRIČA V - Autori (ne)stvarnog


Izmišljene šahovske partije i stvarne ljubavi … /fizika  u prostoru iza ogledala


Havijer je Kubanac. Voli alternativna pozorišta i šah. On boemski ležerno hoda i kada biste ga videli na ulici, delovao bi vam kao momak koji ama baš nigde ne žuri. Diplomirao je fiziku na Univerzitetu u Havani, i kasnije otišao u Čile na postdiplomske studije. Sofi je Belgijanka, matematičarka zaposlena u jednoj belgijskoj firmi. I ona voli šah i alternativna pozorišta, ali ni za jedno od ta dva zadovoljstva nema dovoljno vremena. Zato svake godine nadoknadi ponešto od svojih propuštenih predstava produženim godišnjim odmorom na Jamajci. Pre nekoliko godina na tom ostrvu se, u isto vreme (a ako pitate fizičara, vreme je SVE), zadesio i Havijer. Kažu da je Jamajka lepo mesto za upoznavanje. I Havijer i Sofi obožavaju  ples, ulične svirače i šetnje po parkovima. Pre nešto više od dve godine njih dvoje su se našli u čuvenom parku u Havani, na mestu džinovskih šahovskih tabli izrađenih po ideji kubanskog umetnika Hoze Rodrigez Fustera. Igrali su šah protiv nekog od lokalnih šetača.

Ovde ću, za trenutak, stati sa pričom o Sofi i Havijeru.


Zapravo, upitaću vas:

Da li su vam mislima projurili neki od mogućih scenarija njihovih života nakon susreta na Jamajci?
Koliko procenat vas bi voleo da su moj kolega sa Kube, i srdačna Belgijanka sa istančanim ukusom za muziku i sada zajedno?
Ili: da li bi neko od ovde prisutnih šahista želeo da dozna poteze te neobavezne popodnevne partije?

Priča koja sledi, može dati odgovor na sva pitanja koja sam vam postavio. Ta priča, sama po sebi, U ISTO VREME (eh, to vreme) predstavlja jednu genijalnu šahovsku partiju, duboku teoriju fizičkih mikrosistema (teorija struna), kao i najlepše petlje spajane tankim nitima realnosti, urađene baš kao po radovima slavnog grafičara Ešera.
Escher - Unbelievable

Nekako paralelno onome što se dešavalo na karipskim ostrvima sa Havijerom i Sofi, moj cenjeni profesor i istaknuti srpski kosmolog dr Milan Ćirković pisao je knjigu ogleda o nauci i fantastici (ko poznaje prof. Ćirkovića zna da se on nije zaustavio samo na tome), i u toj knjizi („Artefakt za svemirsko putovanje“, Heliks 2009) podsetio me na jednu čudesnu šahovsku partiju nekadašnjeg svetskog šampiona Aleksandra Aljehina. Partija je pripisana 1915. godini, a suparnik Aljehinu je bio veoma jak moskovski majstor Grigorjev. Evo i poteza te šahovske partije, koja je ponela naziv PARTIJA SA 5 DAMA, a našla je mesto i u Aljehinovoj knjizi „Moje najbolje partije 1908-1923“:

1. e4 e6 2. d4 d5 3. Sc3 Sf6 4. Lg5 Lb4 5. e5 h6 6. exf6 hxg5 7. fxg7 Tg8 8. h4 gxh4 9. Dg4 Le7 10. g3 c5 11. gxh4 cxd4 12. h5 dxc3 13. h6 cxb2 14. Tb1 Da5+ 15. Ke2 Dxa2 16. h7 Dxb1 17. hxg8D+ Kd7 18. Dxf7 Dxc2+ 19. Kf3 Sc6 20. Dgxe6+ Kc7 21. Df4+ Kb6 22. Dee3+ Lc5 23. g8D b1D

... i tako dođosmo do jedne nesvakidašnje, dakle potpuno lude, Ešerovske pozicije koja se vidi na dijagramu:

Ako imate i malo šahovskog znanja, lako ćete shvatiti svu apsurdnost pozicije. Na tabli se nalazi pet kraljica, a opet, šah je igra u kojoj materijal ne mora NIŠTA DA ZNAČI AKO IMATE KRALJA U LOŠOJ POZICIJI. Bez obzira na silne dame, ovde partiju odlučuje potez topom:

24. Th6!! (ili, u prevodu: TIHA VODA BREG RONI)

Očigledno je da beli preti mat potezom Dd8, pa crni mora nekako da se brani. Želim da kažem kako šahovska analiza ovde nije od primarnog značaja, već nastanak jednog umetničkog  dela.

Dalje je nastavljeno:

24. ...Dxf1 25. Db4+ Db5 26. Dd8+ Ka6 27. Da3+  i crni je predao pred neodbranjivim matom!!!

OK. Zastaćemo ponovo pred ovim umetničkim delom. Očigledno je da crni ne može više da s odbrani od mata, i da je beli pobedio. 
Crni ne može da se brani od mata koji sledi u naredna dva poteza

Pitanje  :  Međutim, šta je ono što toliko ovu partiju izdvaja od nekih ostalih?

Odgovor: To što ova šahovska partija NIKAD ZVANIČNO NIJE ODIGRANA!!!

Naime, Aljehin i Grigorjev jesu igrali partiju 1915. godine, ali je nju Aljehin izgubio. Međutim, kako se da primetiti, stvaralački crv u njemu nije mu dao mira, pa je PRAVU (ISTINSKU, REALNU – nazovite je kako god hoćete) partiju preradio tako da se dobije RAPSODIČNO OSTVARENJE koje bi mogli nazvati LAŽNIM, NEISTINIM, ILI ČAK PODVALOM.
Aljehin (levo) i Kapablanka (desno) za vreme svog meča za titulu prvaka sveta

Ipak, ako šahovsku partiju  posmatramo kao umetničko i naučno ostvarenje, da li onda možemo reći da se radi o podvali? Tvrditi da ovakva partija nije NIKADA, NIGDE odigrana vrlo je neozbiljno. Možda su je baš u onom parku u Havani odigrali Sofi i Havijer. Bez obzira što je verovatnoća za to mala, ona ipak postoji.
Šahovski park u Havani

Posmatrajući stvari na taj način, vrlo je lako približiti razmišljanja jednog fizičara načinu razmišljanja jednog šahiste, kao i načinu razmišljanja jednog umetnika – SVI TEŽE DA ISPITAJU GRANIČNE SLUČAJEVE PROSTORA I VREMENA U KOJEM STVARAJU!

Kao što je neko nekada govorio da je Zemlja okrugla, da atom ima sastavne delove, da crne rupe postoje u Svemiru itd. Hiljade epohalnih otkrića zasnovana su na  varijantama neuspelih pokušaja. Nije slučajno što je upravo još jedan Kubanac, veliki šahista Hoze Raul Kapablanka, rekao davne 1924. godine: “Treba učiniti napor da se borba tehnike preobrati u borbu ideja!” I zaista, astronomi bi zaludno gledali kroz svoje teleskope ako ne bi znali gde. Ovako, stotine znatiželjnih očiju traži način da pomeri granice stvarnosti. 

Čitajući pisca, Nobelovca, Maria Vargasa Ljosu saznao sam za peruansku umetnicu/kompozitorku Čabuka Grandu. O njoj je Ljosa rekao: “Ona je postigla nešto najlepše što umetnik može postići: Peru koji je izmislila u svojim pesmama, zamenio je realni Peru!”

Vama dajem slobodu da izaberete bilo koje naučno ime koje vam padne na um: od Pitagore, Arhimeda do Ajnštajna, Fajnmana, Fermija, Milankovića... koga god! I za svakog će važiti ono što je Ljosa napisao za svoju sunarodnicu Čibuku Grandu. Šahisti će isto reći za sve velike mislioce koji su uzdigli igru na nivo stvaralaštva.
Deca igraju šah na ulicama Havane

Ono što je za šah Aljehinova partija sa pet dama, to su za fiziku teorija relativnosti , kvantna mehanika a uskoro i teorija struna. Pomalo petljati sa simetrijom, i iznova joj se vraćati. Ubrzati tu i tamo, i usporiti kada jednačine nalažu. Ostaviti otisak sa druge strane ogledala. U istovremeno divnim i potresnim slikama paljenja i gašenja Univerzuma otkrivati tragove ličnog identiteta.
Satelit WMAP je snimio "otiske" ranog Univerzuma

A Havijer i Sofi?

Rezultat još jednog sanjarenja jačeg od forme i boje. Bez naknadnih proračuna i analiza.

Kao kritički osvrt na još jedno umetničko delo, svaki vaš zaključak je TAČAN!


6 comments:

  1. Da li Havijer i Sofi igraju igru "misolovke" kao i ALJEHIN?

    ReplyDelete
  2. Svi igraju MISOLOVKU, ali covek jos uvek nije nasao sve glumce. A od reditelja samo trag... u obliku malih oscilacija :-)

    ReplyDelete
  3. Za razliku od Aljehina mladi kraljević nije imao izmišljenu igru:-)

    ReplyDelete
  4. Ni ovo nije IZMISLJENA IGRA, jer je cilj da upravo pokazemo kako nema REALNIH kriterijuma po kojima bi nesto bilo stvarno. Da citiramo Aljehina: "Voleo bih da mogu ostvariti sasvim sam, neopterećen nužnošću, kao u partijama, da usaglasim svoje planove sa onima mog protivnika,
    kako bih stvorio nešto što će opstati za večnost. Oh! taj protivnik"

    Zvuci kao zov umetnicke slobode, zar ne? :-)

    ReplyDelete
  5. Izvinite,molim Vas:-)otkad se umetničkom slobodom naziva lažirane,hehe...a realnost nema kriterijume,jer je stvarnost,ne?DIXI

    ReplyDelete